C-reaktivni protein (CRP) je protein koji proizvodi jetra, a njegov nivo u krvi značajno raste kao odgovor na upalu. Njegovo otkriće 1930. godine i naknadna istraživanja učvrstila su njegovu ulogu kao jednog od najvažnijih i široko korištenih biomarkera u modernoj medicini. Važnost testiranja CRP-a leži u njegovoj korisnosti kao osjetljivog, iako nespecifičnog, indikatora upale, što pomaže u dijagnozi, stratifikaciji rizika i praćenju širokog spektra stanja.

1. Osjetljivi marker za infekciju i upalu
Jedna od primarnih primjena CRP-a je u otkrivanju i liječenju infekcija, posebno bakterijskih infekcija. Iako je porast CRP-a opći odgovor na upalu, nivoi mogu naglo porasti kod teških bakterijskih infekcija, često prelazeći 100 mg/L. Zbog toga je neprocjenjiv u razlikovanju bakterijskih od virusnih infekcija, jer ove potonje obično uzrokuju umjerenije povećanje. U kliničkim okruženjima, CRP se koristi za dijagnosticiranje stanja poput upale pluća, sepse i postoperativnih infekcija. Na primjer, praćenje nivoa CRP-a nakon operacije pomaže ljekarima da rano identificiraju komplikacije poput infekcija rana ili dubokih apscesa, što omogućava brzu intervenciju. Također je ključan u liječenju kroničnih upalnih bolesti poput reumatoidnog artritisa i upalne bolesti crijeva (IBD), gdje serijska mjerenja pomažu u procjeni aktivnosti bolesti i učinkovitosti protuupalne terapije.

2. Procjena kardiovaskularnog rizika: hs-CRP
Veliki napredak u ovoj oblasti bio je razvoj visokoosjetljivog CRP (hs-CRP) testiranja. Ovaj test mjeri vrlo niske nivoe CRP-a, koji ranije nisu bili detektovani. Istraživanja su utvrdila da je hronična, niskostepena upala unutar arterijskih zidova ključni pokretač ateroskleroze - nakupljanja plaka koji može dovesti do srčanog i moždanog udara. hs-CRP služi kao snažan biomarker za ovu osnovnu vaskularnu upalu.
Američko udruženje za srce prepoznaje hs-CRP kao nezavisni faktor rizika za kardiovaskularne bolesti. Smatra se da osobe s nivoima hs-CRP u visoko-normalnom rasponu (iznad 3 mg/L) imaju povećan rizik od budućih srčanih događaja, čak i ako su im nivoi holesterola normalni. Shodno tome, hs-CRP se koristi za precizniju procjenu rizika, posebno za pacijente sa srednjim rizikom. To omogućava personalizovanije preventivne strategije, kao što je započinjanje terapije statinima kod osoba koje inače ne bi bile liječene samo na osnovu tradicionalnih faktora rizika.

3. Praćenje odgovora na liječenje i prognoze
Pored dijagnoze i procjene rizika, CRP je odličan alat za praćenje pacijentovog odgovora na liječenje. Kod zaraznih bolesti, pad nivoa CRP-a je snažan pokazatelj da je antibiotska ili antimikrobna terapija efikasna. Slično tome, kod autoimunih stanja, smanjenje CRP-a korelira sa uspješnim suzbijanjem upale imunosupresivnim lijekovima. Ova dinamična priroda omogućava kliničarima da prilagode planove liječenja u realnom vremenu. Nadalje, uporno visoki nivoi CRP-a često su povezani sa lošijom prognozom kod stanja koja se kreću od raka do srčane insuficijencije, pružajući uvid u težinu i putanju bolesti.

Ograničenja i zaključak
Uprkos njegovoj korisnosti, ključno ograničenje CRP-a je njegova nespecifičnost. Povišen nivo ukazuje na prisustvo upale, ali ne određuje njen uzrok. Stres, trauma, gojaznost i hronična stanja mogu povisiti CRP. Stoga se njegovi rezultati uvijek moraju tumačiti u kontekstu kliničke anamneze pacijenta, fizičkog pregleda i drugih dijagnostičkih nalaza.

Zaključno, važnost testiranja CRP-a je višestruka. Od djelovanja kao testa prve linije za akutne infekcije do služenja kao sofisticiranog prediktora dugoročnog kardiovaskularnog rizika putem hs-CRP-a, ovaj biomarker je nezamjenjiv alat u arsenalu kliničara. Njegova sposobnost objektivnog mjerenja i praćenja upale značajno je poboljšala njegu pacijenata u dijagnozi, vođenju liječenja i prognostičkoj evaluaciji u brojnim medicinskim specijalnostima.